Tamo gde se zdravstveno osiguranje privatno plaća i gde postoji univerzalan medicinski model zdravstvenog osiguranja koji je za sve besplatan, osobe sa invaliditetom će umirati sve ranije. Mnoge osobe s invaliditetom smatraju se bolesnicima, sa zdravstvenim i medicinskim problemima, ili kao pojedinci kojima nisu razvijene osetilne, motoričke ili kognitivne sposobnosti: što je u predstavlja razujevanje invaliditeta kroz medicinski ili individualni model.
Ironija je da će osobe s invaliditetom, uprkos gore opisanom razumevanju invaliditeta, vrlo verovatno dobiti zdravstveno osiguranje ispod nivoa standarda koji je primeren: „Osobe s invaliditetom često probijaju tvrde barijere kada pokušavaju ostvariti osnovnu uslugu iz sistema zdravstvenog osiguranja, kao i dijagnostičke zdravstvene testove koji bi im produžili životni vek“ tvrdi glavni psiholog na univerzitetu (1).
Raširena gledišta društva malo sa ekonomskih, a malo sa stajališta socijalnih vrednosti onemogućavaju osobe s višestrukim oštećenjima mnogo više nego bilo koji individualni medicinski problemi. Istraživanja u Velikoj Britaniji pokazuju da su osobe sa intelektualnim zdravstvenim teškoćama i teškoćama u učenju najviše diskriminisane u sisitemu zdravstva. Osobama s teškoćama u učenju nije pružena pomoć za bolesti koje se lako preveniraju, a one su i četiri puta više u riziku za raniju smrt od ostalih skupina osoba s invaliditetom. Osobe s teškoćama u intelektualnom zdravlju umiru devet do deset godina ranije od ostalih osoba zbog ogromne nejednakosti od strane pružaoca zdravstvenih usluga. (2)
Gluvim osobama se često ilegalno odbijaju tumači za gestovni jezik u za njih životno opasnim situacijama. (3).
Osobama s invaliditetom koje su smeštene u institucijama je kontinuirano odbijena osnovna medicinska usluga, često su neadekvatno tretirane od strane nestručnog osoblja ili se otpuštaju kao “one koje prave nered” (2).
Osobe s motoričkim i senzoričkim oštećenjima nailaze na nedovoljno pristupačne informacije, kao i na nemogućnost fizičkog pristupa u domove zdravlja. Nedavni slučajevi na Evropskom Sudu za Ljudska Prava istakli su visoki postotak smrtnosti u Rumunskim i Madjarskim institucijama, zahvaljujući ozbiljnoj pothranjenosti (4) a osamdeset i pet posto osoba s invaliditetom žive u takozvanom razvijenom svetu, od kojih najveći broj zadobije oštećenje ili umre a to se moglo lako može sprečiti.
Paralelno s tim vlade, novinari i zdravstveni stručnjaci kontinuirano ostaju fokusirani na naša oštećenja – socijalni i ekonomski aspekti naših života ostaju zanemareni – osobe s invaliditetom bespotrebno umiru usled zanemarivanja socijalnog aspekta i indiferentnosti.
ENIL poziva na razumevanje socijalnog modela invalidnosti na Svetski dan zdravlja kako bi se osiguralo da potrebe osoba s invaliditetom, one socijalne, informacijske, financijske budu izjednačene i prepoznate od strane zdravstvenih stručnjaka, vlada i državnih zdravstvenih sistema.Sprečimo smrt proisteklu iz socijalne nejednakosti
Literatura – izvori:
(1) Disabled Hit huge Roadblocks in routine health care http://www.huliq.com/17306/disabled-hit-huge-roadblocks-in-routine-health-care
(2) Equal Treatment: Closing the Gap (2006) Disability Rights Commission Report
(3) Social and Attitudinal Barriers preventing Disabled Peoples’ Access to Equal Health Care (2008) Jolly, D. and Leicester CIL
(4) Amnesty International http://www.amnestyusa.org/annualreport.php?id=ar&yr=2009&c=ROM